Stereotipna izjava glavnog urednika HTV-a (2)

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova izdala je javno priopćenje povodom izjave glavnog urednika HTV-a, Brune Kovačevića, objavljene u Jutarnjem.hr, 25. svibnja 2012.

 

JAVNO PRIOPĆENJE

 

Glavni urednik HTV-a, Bruno Kovačević, u svojoj izjavi koju su mediji prenijeli 25. svibnja 2012., naveo je da će s obzirom na EP u nogometu u lipnju te OI u srpnju i kolovozu na 2. programu HTV-a, 1. program biti onaj kojem „će više težiti ženska populacija“. Razlog tome je, prema njegovim riječima, što će „cijelo ljeto, djevojke, žene i majke imaju mogućnost pogledati film, i to odličan u 21 sat. Nakon toga ide Dnevnik i poslije, ono što žene obožavaju gledati, ‘Seks i grad’, i nakon toga još jedan ljubavni film."

Zabrinjava činjenica da čelni čovjek programa javne televizije bez zadrške izražava brojne spolne stereotipe o ženama kao osobama čiji su interesi ograničeni na usko područje zabave i ljubavnih filmova te da na neki način prejudicira da će, dok muškarci gledaju sport, ovakvim sadržajima biti ispunjene i potrebe žena. Takav stav nije prihvatljiv od osobe koja uređuje program medija koji je zakonom i Nacionalnom politikom za ravnopravnost spolova obavezan promicati ravnopravnost spolova kao javni interes. Razumljiv je, nažalost, jedino u kontekstu činjenice, na koju pravobraniteljica upozorava iz godine u godinu u svojim Izvješćima o radu, da oni koji izvještavaju o promicanju ravnopravnosti spolova u programima HRT-a ne razumiju zapravo što ravnopravnost spolova podrazumijeva pa tako u svojim izvješćima navode serije poput „Miss Marple“, sada evo i „Sex i grad“, ili reportaže o čipkaricama, medaricama ili starim narodnim običajima.

Ističem da su poražavajući rezultati ankete koja je provedena 2011. na HRT-u, a na koju je odgovorilo samo 19% novinara/ki i urednika/ca od 900 kojima je bila dostavljena: čak 24,8% novinara/ki i urednika/ca HRT-a je odgovorilo da edukaciju o temi ravnopravnosti spolova ne smatra potrebnom, 34,3% da ne želi sudjelovati u takvoj edukaciji, a 48,4% ne zna koji mehanizmi za promicanje ravnopravnosti spolova postoje u RH.

Ovakav stav djelatnika/ca HRT-a o nepotrebnosti edukacije u području ravnopravnosti spolova, kao i nezainteresiranost većine za ovu tematiku, bila je vidljiva i na dvije radionice organizirane 2010. za urednike/ce i novinare/ke HRT-a u suradnji s Uredom pravobraniteljice, a upravo zbog prethodno detektiranog nerazumijevanja koji su to sadržaji koji odražavaju provedbu promicanja ravnopravnosti spolova.

A ovakva stereotipna izjava upravo pokazuje koliko je takva edukacija neophodna.

Stoga sam u Izvješću o radu za 2011. naglasila da je neophodno osigurati obaveznu edukaciju medijskih djelatnika/ca o rodnoj ravnopravnosti sukladno toč.7.2.4. Nacionalne politike za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011.-2015., ukloniti seksizam, spolne stereotipe i uvredljivo, omalovažavajuće ili ponižavajuće prikazivanje žena i muškaraca iz medijskih sadržaja sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova i izraditi jedinstvenu metodologiju praćenja tema vezanih uz ravnopravnost spolova.