Međunarodna konferencija "Nasilje u obitelji - bavarski i hrvatski model, pravna regulativa, policijska praksa i organizacijski modeli"

U organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova, Visoke policijske škole i Hanns Seidel Stiftung, u prostorijama Visoke policijske škole održana je međunarodna konferencija pod nazivom „Nasilje u obitelji – bavarski i hrvatski model, pravna regulativa, policijska praksa i organizacijski modeli“ na kojoj su sudjelovali stručnjaci/kinje koji/e se u svom stručnom i znanstvenom radu bave raznim aspektima fenomena nasilja u obitelji.

Posebno zanimljivo izlaganje održala je Sabine Rochel, povjerenica policije za žrtve nasilja Policijske uprave Schwaben Nord, Augsburg, koja je izlagala o građanskopravnoj zaštiti od nasilja u obitelji i uhođenja. Naime u Njemačkoj je 2002. donesen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji je isključivo građanskopravne prirode i čiji cilj je pomoć žrtvama izvan sustava kaznenog prava. Iako navedeni zakon ima samo četiri zakonska članka, on vrlo učinkovito omogućava građanskopravnu zaštitu žrtvama pred obiteljskim sudom te se temeljem njega počinitelju mogu izreći razne mjere (zabrana ulaska u stambeni prostor u kojem boravi žrtva, zabrana približavanja žrtvi, uspostave kontakta i sl.), a žrtvi se istodobno može dodijeliti pravo na korištenje zajedničkog stana u maksimalnom trajanju od šest mjeseci pri čemu je u potpunosti nebitno tko je vlasnik predmetnog stana. Prije podnošenja navedenog zahtjeva sudu, žrtva ima pravo na savjetovanje u kojem ju se priprema za navedeni sudski postupak. Ono što se posebno ističe je činjenica da kršenje navedenog zakona predstavlja kazneno djelo te da se počinitelj koji ne poštuje sudsku odluku može kazniti novčanom kaznom do 250.000,00 EUR-a ili kaznom zatvora. Navedena sudska odluka se dostavlja i nadležnoj policijskoj postaji. Pored opisane građanskopravne zaštite, koja je žurne prirode, žrtve imaju i kaznenopravnu zaštitu u okviru redovnog kaznenog postupka. Ono što je također značajno je činjenica da zajednički stan/prostor uvijek mora napustiti osoba koja vrši nasilje i tu mjeru može izreći i policija prilikom prve intervencije i to u trajanju od 14 dana, a žrtva u tom roku može zatražiti građanskopravnu zaštitu pred sudom (koja se ostvaruje u roku od tri dana). Pored navedenog, policija po dolasku na intervenciju uzima od počinitelja i ključeve stana, a on ima pravo uzeti samo svoje osobne stvari te si sam mora osigurati smještaj izvan zajedničkog stana.
 
O policijskom postupanju po dojavi o nasilju u obitelji i organizacijskom modelu izlagao je Robert Maschke, voditelj Operativno-komunikacijskog centra policije PU Schwaben Nord. O hrvatskoj praksi i nekim operativnim propustima policije u radu na suzbijanju nasilja u obitelji govorio je prof.dr.sc. Duško Modly, predsjednik Strukovne udruge kriminalista, a o zaštiti djeteta od nasilja u obitelji iz perspektive Pravobranitelja za djecu govorila je mr.sc. Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu. Završno izlaganje o usporedbi hrvatskog i bavarskog modela nasilja u obitelji održao je Bono Rajić, koji je ovlašten za obavljanje poslova voditelja Službe za odnose s javnošću MUP-a. U svom izlaganju posebno je kao prednost njemačkog modela istaknuo činjenicu da on ne daje pojam/definiciju obitelji već je poanta na privatnom prostoru u kojem se nasilje odvija. Ovo je posebno važno u kontekstu sankcioniranja obiteljskog nasilja između osoba koje se po hrvatskom zakonodavstvu ne smatraju obitelj (kao npr. nasilje u partnerskim vezama koje nemaju elemente izvanbračne zajednice).
 
Navedena međunarodna konferencija doprinijela je razmjeni iskustava i prakse, a model zaštite žrtava obiteljskog nasilja koji postoji u Njemačkoj svakako predstavlja primjer dobre prakse koji bi trebalo imati u vidu i prilikom budućih izmjena domaćeg zakonodavstva. Razmijenjena iskustva će također biti od koristi i u daljnjem radu institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, posebice vezano uz poboljšanje zaštite i položaja žrtava obiteljskog nasilja za što se Pravobraniteljica u svom radu kontinuirano zalaže, kako kroz individualna upozorenja i preporuke tako i kroz mišljenja prilikom izmjena relevantnih zakonskih propisa.