U organizaciji Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku održane su dvodnevne međuresorne edukacijske radionice pod nazivom „Možemo zajedno“, a čiji cilj je bio oživljavanje rada i međusobno povezivanje županijskih međuresornih timova za suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja među bliskim osobama. Osim članovima/icama županijskih timova, radionice su bile namijenjene i djelatnicima/icama iz područja socijalne skrbi, policije, zdravstva, obrazovanja i pravosuđa, također s ciljem povezivanja, koordinacije i jačanja suradnje te zajedničkog djelovanja u području suzbijanja nasilja nad ženama i u obitelji.
Predstavnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nebojša Paunović skrenuo je pozornost svim sudionicima radionica kako je dugogodišnja praksa rada Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova na pritužbama vezanim uz obiteljsko nasilje i nasilje nad ženama nedvojbeno ukazala na potrebu holističkog pristupa u rješavanju ovog problema. Pojasnio je kako to zapravo znači da bez primjene principa nulte tolerancije prema nasilju koja se mora manifestirati prvenstveno kroz pravosudni sustav kažnjavanja, zatim bez organizirane i sustavne društvene prevencije te konačno bez kvalitetne i dugotrajne rehabilitacije nasilnika, žrtve dugoročno neće nikada biti sigurne i zaštićene već će nasilje postajati sve brutalnije, čemu upravo svjedočimo u RH. U tom smislu, posebno je naglasio važnost mjera psiho-socijalnog tretmana počinitelja, koje se kod nas rijetko izriču, a za koje država ne izdvaja dovoljno sredstava. Istaknuo je kako bez pravog, organiziranog sustavnog i stručnog rada sa svim počiniteljima na njihovoj psiho-socijalnoj rehabilitaciji koja će ih, ukoliko je uspješna, odvratiti od nasilja kao metode rješavanja konflikata i frustracija, nema učinkovite borbe protiv nasilja u obitelji i nad ženama.
Na radionicama izlaganja su održale stručnjakinje koje se u svom radu bave raznim aspektima nasilja u obitelji, a organizirane su bile i praktične radionice. Tatjana Katkić Stanić izlagala je prepoznavanju i suzbijanju nasilja u obitelji (ciklusima nasilnog događaja, položaju žrtve, ponašanju nasilnika, strategijama stručnjaka) dok se Branka Žigante Živković osvrnula na pravni okvir i regulativu obiteljskog nasilja u Republici Hrvatskoj te važnost ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i u obitelji (tzv. Istanbulska Konvencija). Suzana Kikić iz Ministarstva unutarnjih poslova osvrnula se na postupanje policije u slučajevima nasilja u obitelji (uloga policije, standardni operativni postupak policije u slučajevima obiteljskog nasilja, procjena rizika). Štefica Karačić se osvrnula na integrirani i interdisciplinarni pristup suzbijanju nasilja iz perspektive socijalnog rada, a Ivana Biljan iz Agencije za odgoj i obrazovanje osvrnula se na ulogu i postupanje obrazovnog sustava u slučajevima obiteljskog nasilja. O nedoumicama u primjeni relevantnih pravnih propisa u zdravstvenom sustavu izlagala je Ivana Taskov iz Ministarstva zdravstva, a Nikica Hamer Vidmar se osvrnula na pitanje podrške žrtvama i svjedocima sukladno Direktivi 2012/297EU o uspostavi minimalnih standarda prava, podrške i zaštite žrtava kaznenih djela.
EU projekti