Treći sastanak Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji 2017.-2022.

Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2017.-2022. godine održala je treći sastanak u prostorijama resornog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Obzirom kako je u ovoj fazi izrađen radni tekst Strategije, članovi/ice Radne skupine raspravljali su o konkretnim pojedinačnim mjerama, a u cilju njihovog daljnjeg poboljšavanja i pružanja što bolje zaštite žrtvama obiteljskog nasilja. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je predložila mjere vezane uz stambeno zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja, financijsku potporu radu skloništima i savjetovalištima za žrtve obiteljskog nasilja kao i poticanje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na uvođenje rodnog proračuna u okviru kojega će se osiguravati kontinuirana financijska potpora  namijenjena radu skloništa, a navedene mjere su u potpunosti uvažene.

Također je predložena i usvojena  mjera koja se odnosi na provođenje postupka ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a u okviru koje mjere se predviđa osnivanje radne skupine za izradu Zakona o potvrđivanju Konvencije, u koju skupinu je imenovan i predstavnik Pravobraniteljice. Na sastanku su raspravljeni i prijedlozi Pravobraniteljice vezano uz zakonodavni okvir na području zaštite od nasilja u obitelji. Predstavnica Pravobraniteljice i članica Radne skupine, savjetnica Martina Krnić, ponovno je iznijela prijedloge vezano uz omogućavanje besplatne pravne pomoći žrtvama obiteljskog nasilja u prekršajnim i kaznenim postupcima kao i vezano uz omogućavanje žrtvama obiteljskog nasilja ulaganja prava na žalbu u svim slučajevima. Posebno je istaknut i raspravljen prijedlog vezano uz predloženu izmjenu Zakona o ravnopravnosti spolova na način da se izrijekom odredi ovlašteni tužitelj za podnošenje optužnih prijedloga iz čl. 31. Zakona o ravnopravnosti spolova, kao i odgovarajuće sankcije te zaštitne mjere za počinitelje, a u cilju što efikasnijeg sankcioniranja partnerskog nasilja.

Naime problematikom sankcioniranja partnerskog nasilja Pravobraniteljica se bavila i u svom Izvješću o radu za 2015. godinu gdje je konstatirala kako, usprkos velikoj sličnosti s osobama koje su u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, partneri/ice koji su u intimnim vezama nemaju još uvijek u Republici Hrvatskoj odgovarajuću pravnu zaštitu (u prekršajnom i kaznenom postupku) od nasilja, odnosno zaštita žrtava partnerskog nasilja još uvijek nije našla odgovarajuće i dosljedno zakonodavno rješenje u Republici Hrvatskoj, i to iz razloga što se ne smatra da su obitelj ili bliske osobe u smislu pružanja odgovarajuće zaštite. Sve dok se ne izvrše potrebne zakonodavne promjene, zaštita žrtava partnerskog nasilja pruža se na dva načina. Prvi način, ako policija utvrdi da se radi o partnerskoj vezi (sadašnjoj ili bivšoj) koja ima elemente izvanbračne zajednice, tada se ta partnerska veza izjednačava s izvanbračnom zajednicom te se zaštita shodno tome pruža sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, takva praksa nije jedinstvena i ona se razlikuje od jedne do druge policijske uprave i policijske postaje. U tom smislu Pravobraniteljica je prijašnjih godina davala policiji odgovarajuća upozorenja i preporuke.

Drugi način je da se prekršajna odredba iz čl.31. Zakona o ravnopravnosti spolova može primijeniti na slučajeve nasilja u partnerskim vezama. S tim u vezi, Pravobraniteljica je mišljenja da se partnersko nasilje „ne gura“ pod obiteljsko nasilje, već da se partnersko nasilje u kojemu je žrtva bila u emocionalnoj ili ljubavnoj vezi svega nekoliko mjeseci, odgovarajuće sankcionira prema Zakonu o ravnopravnosti spolova, koji bi se u tom dijelu nužno morao nadopuniti, i to na način: da se odredi ovlašteni tužitelj (predlažemo Ministarstvo unutarnjih poslova), odrede sankcije i zaštitne mjere. Slijedom navedenog, Pravobraniteljica je i predložila provođenje navedene zakonodavne promjene (kao mjera kroz Strategiju).

U kontekstu navedenog - odnosno pitanja ovlaštenog tužitelja - Pravobraniteljica napominje kako su neki prekršajni sudovi čvrsto zauzeli stav da policija nije ovlašteni tužitelj po čl.31. Zakona o ravnopravnosti spolova. U tom smislu, Pravobraniteljica je već ranije uputila preporuku Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u kojoj ga je detaljno upoznala s problemima i preprekama u primjeni čl.31. navedenog Zakona. U onim slučajevima u kojima nadležni prekršajni sudovi smatraju da policija nije ovlašteni tužitelj, Pravobraniteljica je predlagala i predlaže da policija uputi inicijativu nadležnom državnom odvjetništvu za pokretanje prekršajnog postupka jer nadležni državni odvjetnik može podnijeti optužni prijedlog za sve prekršaje.“